Arhiv tekstova

Bjelina obzorom zavladala. Snijeg pokrio pustaru verušićku. Vjetar se dimom iz odžaka poigrava. Salaši bikovački zimom ogrnuti. Stoje. Trpe. Traju. Govore. Onima kojima su u genima. Onima koji još sanjaju. Koji su radni. Marni. I zato traju. Unatoč vremenu ovom sadašnjem prolaznosti brzoj sklonom. Mir je. Tišina. Mrzlo je. A i toplo, jer kao kadgod konji u saonice upregnuti snijeg prte. I vesele se. Raduju. I ljudi u saonicama. I konji u kasu kojima pod kopitama snijeg pršti. I golubovi što sa salaša u nebo polijeću. Bjelini. Širini. Ali krušna peć, dugo nedirnuta, ne miriše više. Bajka traje kratko. Prekratko. 

M. K.